Koliko god da sve to zvuči smiješno, svi trebamo granice, a definitivno niko nije ekspert u njima. Svima ponekad treba malo da pojačamo svoje lične granice i to efikasno iskomuniciramo.

Pogotovo sada, kada dolaze praznici. Sigurna sam da svi, ili barem skoro svi, imamo neku vrstu dvojbe ili konflikta – sa jedne strane ide ti se da vidiš porodicu, ali sa druge ne ide ti se vjerovatno iz razloga što znaš da će uvijek postojati nešto što će te iznervirati ili ti zasmetati. Možda tvoj odnos sa porodicom nije baš idealan, što je u suštini česta pojava i donekle normalizovana.

Na svu sreću, postoje vještine koje možemo naučiti da se odbranimo i sačuvamo naš unutrašnji mir.

Šta su granice?

Granice su u suštini dio ljubavi prema samoj sebi. Lične granice određuju šta je za nas prihvatljivo, a šta nije – na primjer, u odnosima, u komunikaciji sa drugim ljudima, pa tako i u ponašanju drugih prema nama.

U psihologiji postoje tri vrste granica:

1. Zdrave granice – osoba ima sposobnost da kaže „ne“, ali ostaje radoznala i otvorena za nova iskustva.
   
   

2. Porozne granice – tj. slabe granice; osoba se bori teško sa njima i često govori „da“ kada želi reći „ne“, na račun svog zdravlja, vremena, pa čak i sopstvenog tijela.
   
   

3. Rigidne granice – osoba drži druge na distanci; ovo pruža zaštitu, ali po cijenu intimnosti i novih iskustava.
   
   

Bitno je reći da se učenje granica u suštini uči od kulture u kojoj smo odrasli. Granice koje su u jednoj kulturi norma, u drugoj možda nisu. Granice učimo kroz odgoj i okolinu, a naročito se grade u djetinjstvu, i kasnije se dograđuju i koriguju. Naravno uvijek možemo naučiti zdrave granice! 🙂

Vrste granica

• Fizičke granice – tiču se tvog ličnog prostora i dodira. Šta ti prija, koliko i šta dozvoljavaš u svom prostoru.
  
  

• Emocionalne granice – odnose se na osjećanja – kako dijeliš svoja osjećanja i kako ih štitiš.
  
  

• Vremenske granice – kako dijeliš i provodiš svoje vrijeme, kako ga strukturiraš.
  
  

• Materijalne granice – tiču se toga kako trošiš i koristiš svoj novac.
  
  

• Seksualne granice – sa kim i na koji način želiš da izražavaš svoju seksualnost i intimnost.
  
  

• Intelektualne granice – tiču se istraživanja i dijeljenja tvojih intelektualnih misli i znanja.
  
  

Granice postoje na različitim nivoima i moguće je da ti u jednoj vrsti granica ide odlično (npr. vremenske, intelektualne, seksualne), dok na drugim ne baš. Poenta je biti u balansu u svim vrstama granica – prelazak iz poroznih granica ka zdravim i stabilnim je u stvari cilj.

Praktični savjeti: Kako postaviti granice

1. Tri koraka komunikacije

1. Budi asertivna, sigurna i direktna, ali bez agresije. Samo reci: „Hej, ne mogu, neću. Zdravo!“
   
   

2. Iskomuniciraj svoju potrebu ili zahtjev, tako što ćeš reći šta želiš, i šta ne želiš.
   
   

   • Na primjer: „Voljela bih kada me ne bi stalno zivkala mama ili zapitkivala to isto pitanje.“
     
     

3. Prihvati reakciju druge osobe, ma kakva bila. Na njih ne možeš uticati svakako.
   
   

2. Vizualizacija granica

Da bi odbranili svoje granice, moramo znati šta nam je okej i prihvatljivo.
Zato evo ti jedna vježba koja ti može pomoći u vizualizaciji.

Uzmi papir i olovku i odgovori na pitanja:

• Šta mi trenutno stvara stres ili nelagodnost?
  
  

• Čemu se svakodnevno radujem?
  
  

• Koje stvari ili situacije me svaki dan opterećuju ili plaše?
  
  

• Ko ili šta mi daje energiju i snagu?
  
  

• Ko ili šta me iscrpljuje ili umara?
  
  

• Ko ili šta me čini da se osjećam sigurno, podržano i cijenjeno?
  
  

• Ko ili šta me čini da se osjećam nesigurno, nepodržano ili necijenjeno?
  
  

Potom na papiru nacrtaj krug: unutar kruga stavi stvari koje su ti stress-free i ugodne, a izvan kruga – stvari koje ti nisu ugodne.
Ovim putem upoznaješ sebe na jedan način i daješ sebi vremena da se reflektuješ i zaista sebe upitaš šta je tebi okej, a šta nije.

Često se dešava da, kada to ne znamo i sebe ne upitamo, zateknemo sebe u situaciji u kojoj automatski odgovorimo opet sa slabim granicama i same sebe "ukopamo". Zato uzmi vremena, razmisli i zapiši na papiru, jer tu se lakše reflektuješ i lakše ćeš zapamtiti.

3. Kako reći „ne“?

Praktikuj da kažeš „ne“ bez objašnjenja. Previše objašnjavanja vodi do komplikacija i daje moć drugoj osobi da te preispituje u nedogled.

• Na primjer: „Ne, žao mi je.“
  
  

• Ako neko prekrši tvoje granice, jasno reci koje će biti posljedice:
  
  

  • „Ako me još jednom tako dotakneš ili uvrijediš, otići ću kući.“
    
    

• Ljude koji stalno ruše tvoje granice treba distancirati ili primijeniti no contact.
  
  

Ostani dosljedna i konzistentna u izražavanju svojih granica. Ne popuštaj i ne mijenjaj priču samo zato što neko želi da te testira.  

Evo ti jedna mentalna vježba, kada neko prekrši tvoje granice i to konstantno radi.
Ovo su koraci:

• Reci jasno koje će biti posljedice. Kao u prethodnom primjeru "Ako još jednom me tako dotakneš ili uvrijediš na taj ili onaj način, otići ću kući." Ovdje imamo jasno izražene granice i ovo je pogotovo važno kada osobe često krše tvoje granice, a pogotovo kada su u seksualnoj ili nekoj tjelesnoj prirodi. Često ovakve situacije budu propraćene i korišćenjem ružnih riječi ili riječi koje te umanjuju. Imaš pravo da kažeš jasno koje su posljedice: „nastaviš li, odlazim“ – ili, naravno, samo otiđi.
  
  

• Naravno, postoje i ljudi koji agresivno i stalno ruše tvoje granice – od takvih ljudi treba napraviti veliku distancu i no contact. To jeste veliki rez i izbacivanje iz tvog života. Jer takvi ljudi ne prestaju sa tim ponašanjem, i u tom slučaju mora biti takva posljedica.
  
  

• U izjašnjavanju svojih granica ostani konzistentna, odnosno dosljedna svojim riječima. Ne mijenjaj ni ne popuštaj priču, to nikako nije poželjno! Pogotovo ako osoba želi da "probije" tvoje granice.
  Cilj tada je da samo ostaneš čvrsta u svom stavu. Okej je reći, na primjer: „Razumijem da ti se to ne sviđa ili te povrijedilo, ali ja to ne želim ili tako vidim situaciju.“
  
  

• Napomeni ljude oko sebe o svojim granicama. Ovo je jako bitno, posebno kada se radi o granicama u porodici.
  Često se u porodičnim odnosima ponavljaju iste priče, i oni koji nisu upućeni u psihologiju i rad na sebi često nesvjesno prekršavaju granice svojih voljenih. Tu je jako dobro reći i biti smirena „Hej mama/tata, o tome smo već pričali. Nisam spremna u ovom trenutku da pričam o tome ili da se raspravljam.“
  
  

• I za kraj, budi strpljva sa svojim granicama i granicama drugih. Nekada možda nećeš napraviti pravi potez, neće uvijek biti savršeno, ali bitan je trud. I to je najbitnije. Bitno je ostati dostojna i raditi na tome. Nekada i ljudi koji nas stalno ispituju i testiraju imaju sami problema sa granicama i možda uče. Bitno je ne popustiti i držati se svog!

I za kraj mali domaći zadatak i podsjetnik.

Kako izgledaju zdrave granice?

• Jasno izražavanje svojih očekivanja, želja, umjesto da misliš da će drugi sami to shvatiti. (Niko ne čita misli.)
  
  

• Rješavanje problema direktno sa osobom koja je uključena, umjesto da se priča o tome sa trećom osobom. (Ako imaš problem sa mamom, ne ideš kod tate da ti ga on riješi.)
  
  

• Odgovaranje i reagovanje u trenutku je najbolje. Ili barem ne čekati predugo, jer to može da onda ispadne jako čudno. Ali ako ne možemo nikako drugačije – bolje ikad nego nikad.
  
  

• Iskreno pričanje o svojim iskustvima. U ovom slučaju mogu biti možda iskustva sa tom osobom koja ti nisu prijala i nisi spremna to ponoviti.
  
  

• Odgovorno izražavanje svojih osjećanja. Kao na primjer: „Ne izlazi mi se večeras, mnogo sam umorna. Ne želim prisustvovati tom ručku sa ostalim članovima porodice, jer me to jako izmori i onda se osjećam još gore.“
  
  

• Odbijanje svega što zaista ne želiš da radiš. Samo tako možeš biti iskrena prema sebi u prvom slučaju, a onda i prema drugoj osobi.

Tako da, kada odeš kući kod svojih ili sretneš neku komšinicu koja te upita po stoti put kada ćeš na kafu, ili te upita kada ćeš roditi dijete, a trebala bi ići ili uskoro nešto obaviti, samo odgovori: „Žao mi je, ne mogu sada.“ Ili: „To se vas ne tiče…“
Samo reci i ostani doslijedna.

Ako se nađeš nakon odmora u situaciji da su tvoje granice i potrebe zanemarene, znaj da je to iskustvo češće nego što mislimo. Važno je biti blaga prema sebi i zapamtiti da vještina postavljanja zdravih granica dolazi s vremenom i praksom.
Ako želiš da savladaš ove vještine, zaprati me na Instagramu i isprati najavu moje naredne radionice u januaru o ovoj temi.

Nadam se da ćeš nešto od ovih vježba probati i imati mir za nadolazeće praznike.